Nama draga destinacija, bez obzira na čistoću i okoliš vode je naša rijeka Sava. U Savi plivaju najveće ribe i to nam daje volju da zažmirimo na jedno oko i na trenutak zaboravimo naše prekrasne gorske rijeke. Ovo ljeto na Savi je bilo jako zanimljivo. Lovilo se sve od mrena, bolena, klenova, jezova, somova i smudjeva. Nedostatak velikih jata kedera, par manjih i jedan stvarno veliki pomor rezultirali ribolovni pad u odnosu na prošlu i onu godinu prije. Naravno ovaj veliki pomor je zataškan, ali je procijenjen na desetke tone uginule ribe. Osmi mjesec je takodjer zakazao jer je falilo niskog vodostaja i tople vode za soma. Čak i sve manje je ulova klenova i jezova je ove godine. Voda u cijelom mjesecu nije pala ispod minus 250. Sve u svemu smo zadovoljni ljetom s tim da tek pravo vrijeme špinanja dolazi a mi smo spremniji nego ikad.

Nakon podužeg čekanja i dugih dogovora napokon smo krenuli na prekrasan Borovik. Na jezeru je bio zabranjen ribolov do predprošle godine, a sada vlada režim ulovi i pusti za sve riblje vrste. Prvih par sati baš se i nismo mogli sastati sa bassevima, ali onda nas je krenulo. Ribočuvar Zdena nas je preveo na drugu obalu jezera koja je najmanje posjećena, što je značilo i bolje uvjete za ribolov. Prelijep okoliš jezera koje je nekad bilo šuma a sada prostranstvo bistro zelenkaste vode davao nam je odličan ugođaj za špinanje. Basevi su se skrivali u najvećem potopljenom granju na tridesetak metara od obale. Velikim silikoncima i mepsovima koji su se dali dalje bacati najbolje smo lovili. Ispod pola kile nije bilo basa, a ulovili smo ih preko desetak. Dogodine ćemo opet navratiti jer je jezero stvarno prekrasno i zadivljujuće.

Uz velik trud i puno poribljavanja sa naše i slovnske strane odvažno smo krenuli na Kupu iznad Broda. Tjedan dana ranije bili smo na Kupici i nismo imali baš sjajne rezultate ulova zbog malo mutnije vode, dok smo na Curku lovili dobro. Kupa prekrasno zelena u gustoj šumi punoj zelenila lijepša nego ikada. Tu i tamo kolobar pod granama druge obale. Na suhu muhu dižemo par dobrih pastrva a i lipljan je krenuo. Hodamo pličacima i lovimo. U sumrak idemo uzvodno i lovimo na dijelu rijeke ravne kao staklo, dok lipljani luduju. Par sati ribolova na našoj Kupi sa preko dvadesetak ulovljenih riba završilo je više nego zadovoljavajuće.

Stigao je i taj dan. Pošto smo svi skupa bili pretrpani raznim poslovima i bavili se svakakvim drugim stvarima, jedva smo dočekali da malo zamašemo kakve pastrva. Ovaj put smo išli lovita Ivica Mezin i ja. Nakon putne kavice, njegovog super rezanja zavoja i zle dizel mazde(dobro da ima ESP) stžemo dosta kasno, tek oko 10. Veliki pozdrav našeg dragog ribočuvara i već smo u vodi. Naši jutarnji strimeri i nisu bili efektni zato jer su jutarnj a sunce je bilo dosta visoko već. Od ribočuvara saznajemo da je dan prije bilo 17 ribolovaca od čega su 50 posto bili stranci. Riba je sigurno dosta napikana pa stavljamo sitnije nimfe na velike ribe. Voda je lagano povišena. Na vodi je bilo još par ribolovaca ali baš i nisu imali previše uspjeha. Mi smo isprobali taktiku zvana "mala nimfa za velike ribe" i iali izvrsne rezultate. Dosta smo ribe i izgubili zbog jače vode i malih udica. Sve u svemu riblov sa prekrasnim sunčanim danom napunio nam je baterije odlično.

Dan izvrstan i lokacija prekrasna za takvu vrstu ribolova. Voda malo jača nego što bi trebala biti, ta je stavka dosta bitna jer smo se morali došetati do otoka nasred Kupe. Malko smo protegnuli nožne prste i stigli. Klen pred kraj mrijesta baš i nije bio prezainteresiran, ali je tu i tamo koji odvažno napao bucmaste varalice. Omjer klenova i bolena bio je jedan naprema dva u korist klenova. Sa finim laganim priborom bio je to izvrstan ribolov i početak špinerske sezone na tom dijelu nama drage rijeke Kupe.

Početk sezone koji smo svi dugo očekivali je blizu, ali uz puno rada i pripreme da ova sezona bude u uzlaznoj putanji za cijelo ribolovno društvo i sve goste koji ce loviti ove godine na vodama ŠRU Brod na Kupi. Puno akcija poribljavanja, izlova i nasađivanja mlađi u uzgojne potoke za budućnost ribljeg fonda i prirodnih riba. Dobra ekipa i veliki trud uložen je za pripreme uz dirigensku palice predsjednika društva Borisa Hrašovca. Uz pomoć naših susjeda iz ŠRD Kočevje poribljena je Kupa sa lipljanom i mladicom. U ovoj sezoni će se još poribiti jedan put, ali riba ima puno i vjerujemo u izvrsne rezultate.

Izlazimo iz kafica i krećemo doma. Tjekom vožnje prema našem Zaprešicu razmišljamo gdje nam je usput kakva voda da bar za utjehu smocim rapalu, a možda neka zalutala riba i primi. Na pamet nam dolazi jedna rijeka u okolici. Blato do koljena na njenoj obali nam samo pogoršava raspoloženje uz kišu koja neprestalno pada, a i vjetar joj u tome pomaže. Uzimam štap i spuštam se prema vodi, dubokoj oko jednog metra mirnijeg toka. Zabacujem nekoliko puta al neuspješno, nigdje nikakvog udarca niti rauba na vodi. "Hrvoje, daj mi zabac, dva!" vice Danijel kojem je ocito dosadilo sjedit u toploj Ladi. Ajde nek mu bude, tak i tak nema ribe a meni ce dobro doci malo grijanja u autu. Nakon njegova dva tri zabacaja cujem: "Evo je!" i na veliko iznenadenje vidim lagano savijen štap uz fino "pumpanje" ribe. Ne mogu vjerovat! Nakon par trenutaka lijepa štuka od cca 2 kg prilazi obali. Slikamo nekoliko lijepih fotki i puštamo ribu u nadi da ce iduci put biti veca. Uzimam Danijelu svoj štap i zabacujem 20-tak minuta. Prijatelj mi se smije i veli da odem doma jer se jasno vidi tko je danas uspješniji ribic: Ne dam se smesti i uporno i dalje pretražujem vodu jer si ne mogu dozvoliti da izgubim ribolov a dao sam mu svega 2, 3 zabacaja. Nakon nekog vremena sav mokar i blatan odustajem. Neka mu bude, drugi put ce valjda bit više srece za mene. Odlazimo prema Ladi i prolazimo pokraj jedne obecavajuce uvale.Prijatelj me moli da mu posudim štap za još par zabacaja. "Samo izvoli" pomislim odmah, ja cu radije sjediti u suhom autu a ti lovi koliko hoceš jer ribe nema a ona štuka je i onako sigurno slucajna.
Gledam ga kako zabacuje i nakon nekih 5 min primjetim povijen štap! Izletavam iz auta i ne vjerujem videnom. Riba je vec na obali. Opet štuka! Približno jednako velika kao i prva. Sva se upetljala u sajlicu i špagu. Slikamo ju i puštamo u vodu. Cestitam Danijelu i u zavisti spremam štap u auto jer mu ne dam da više lovi i krecemo kuci. Ne preostaje mi ništa drugo nego trpit prijateljeve provokacije iducih dana a možda i savjete da prodam pribor. Tko zna, možda tako i bude, a možda sljedeci put ja uzmem fotoaparat i uz koji posudeni zabacaj ulovim dvije ribe i vratim mu za današnji dan.

P.S: Nikada nemojte posuditi svoj štap niti na zabacaj dva, jer vas možda ceka ovakva sudbina. Ja svoj sigurno necu...

Tekst: HRVOJE LALJAK

Hladne nedjelje krenuli smo preko granice u susjednu BiH,odredište Unac,Martin Brod.Ekipa u sastavu Hrvoje,Danijel i moja malenkost krenula je na dugački put.Poslije trosatne vožnje stižemo na odredište.Voda, što i nije čudno za ovo doba godine je povišena.Kao i uvijek Danijel se najbrže oblači i prvi ulazi u vodu, poslije par zabačaja dobiva prvu pedesetaču. Ja i Hrvoje se lagano spuštamo u vodu, i ubrzo takodjer dobivamo prve kalifornjače. Poslije dvosatnog ribolova radimo pauzu, odlazimo u lokalni kafić, kako bi se ugrijali uz toplu gustu kavu. Nakon stanke jos lovimo cirka dva sata, u ta dva sata palo je jos par pastrva impozantnih dimenzija. U četiri sata ribolova nalovili smo se solidno, zadovoljni odlazimo doma i čekamo početak iduće sezone. Ali naravno prije povratka u Zaprešić, navraćamo u restoran River na čevape. Do sljedećeg ribolova BISTRO.

Vrijeme nas je poslužilo za posljednji izlov matica potočne pastrve prije samog mrijesta. Naravno sva ulovljena riba namjenjena je za ribnjak Homer da se umjetno izmrijesti i da se najboljom mlađi poribe vode društva, a matična riba se zatim vraća natrag. U par izlova prije ovog ulovljeno je oko 40ak odraslih riba od 30 do 50ak centimetara. Ovaj izlov je stvarno bio bitan jer nam je trebalo barem stotinjak riba za mrijest. Hladno jutro nije nas pokolebalo jer je ekipa bila prava i spremna na sve. Izlovljavao se Lešnički potok i Kuželjska Bjelica. Uigrana ekipa radila je kao sat. Cijela akcija zabilježena je kamerom. U oba potoka ulovljeno je preko 80 zdravih i prekrasnih riba. To su ribe koje sigurno nisu nikad bile na udici, a neke nisu čak ni vidjele sunčevu zraku na kakvim mjestima su ulovljene. Nadamo se uspiješnom mrijest i još puno ovakvih akcija će biti potrebno da se riblji fond vrati u dobro stanje.

Repriza proljetnog špin kupa zapocela je skupljanjem veselog društva špinera
u 11 sati , kada su i izvučene pozicije za nastup koji je počeo točno u podne.
ŠRD Šaran Zaprešić organiziralo je ovaj kup kao uvertiru jedne fešte nazvane
Martinjska noć, gdje se uz tombolu ,odojka ,roštilja i muziku zabavljalo društvo
duboko u noć.
Hladno vrijeme nije omelo dvadesetjednog ribiča da okušaju prevariti kojeg grabežljivca iz ekonomskog ribnjaka. Kao i u proljeće lovila se samo kalifornijska pastrva koja i nije baš
bila pretjerano raspoložena. Ali zato kada je nakon tri sata došlo na red vaganje
ulova , postalo je vruće. Prva četvorica plasiranih imali su svaki po četiri ribe ,a o
plasmanu odlučivali su grami.Ovaj špin kup na Zaprešićkom ekonomskom ribnjaku odlična je zabava , jedino je šteta
što ostale grabežljivice kojih u jezeru ima nisu raspoložene sa igru.

Uz tračak nade da bi se moglo pojaviti malo sunca i osvijetliti zadnjih desetak dana kiše, visokog vodostaja i tmurnih dana krećemo iskoristiti godišnje karte matičnog društva. Po putu sunce i brzi dolazak na kavu u Brod. Vjetar jača i mreška vodu baš i ne u našu korist. Počinjemo loviti na Kupici i borimo se s vjetrom sa slabim rezultatom lova i povišenom vodom. Nakon par promjena pozicija dolazimo do zaključka da bi trebali loviti na Curku. Vjetar se spuštao iz smjera Delnica i po Kupici prema Brodu, dok je Curak uzvodno u kotlini i bez vjetra. Laganim hodom po zubatom suncu grickajući zrele domače jabuke dolazimo do podubljeg zavoja. Probavamo malo većim nimfama i lovimo. Ribe je dosta a i voda je malo jača. Uglavnom lipljani ne baš izbirljivi. Spuštamo se do auta jer je bilo vrijeme za piknik. Punih želuca jedino nas je auto mogao prebaciti pod slap na Curku. Pedesetak metara dug brzak je skrivao puno lipljana. Gotovo svaki pravilan zabac nosio je ribu. Malo se guštamo i mijenjamo na toj poziciji. Dan sunca u tmurnome tjednu iskorišten u prekrasnom ribolovu je baterija za cijelu mrtvu sezonu.

Na poziv Borisa Hrašovca uz zamolbu dali bi ja mogao na Savu odvesti njegove prijatelje iz nizozemske. Odgovor je naravno bio pozitivan kao i uvijek što se tiče ribolova. Dan prije smo Matej i ja prošli 10 km vode nebi li našli jato bolena jer su dečki željeli malo strimerirati kao na kazetama od prije desetak godina. Od tada se vrijeme i količina ribe malo promijenila. Naišli smo da poveće jato ali 70ak metara daleko, koje je počelo raubati u sumrak i već u noć se počelo približavati obali. U 10 minuta ribolova pet riba, rezultat izvrstan. Dvije ribe smo uspjeliizvaditi (jedan 75cm) a ostale su se otkačile na putu. Sa veseljem sutradan se nalazimo s dečkima i krećemo na poziciju. Oni su stigli par sati prije nas i imali par riba koje nisu uspjeli izvadit. Na putu do otoka troje ih odustaje jer im je voda bila prejaka. Riba radi ali slabo. Čekali smo onih 10 min sumraka. Nizozemac Rajan uspijeva na strimera prevariti stvarno velikog klena. Još pola sata do onih deset minuta a oni moraju ići na večeru u Gorski kotar gdje su bili stacionirani. Teška srca se rastajemo od Save jer su najavili sutra kišu i porast vode pa se do te pozicije neće moći doći. Po odlasku boleni su počeli javljati jer je noć počela padati. Više sreće drugi put.

Dan kao stvoren za vikend druženje u ribolovu. Na put, sunce se uzdiže iz magle i već smo na vodi. Lagano puše hladan vjetar, a mi već prognoziramo koliko koga ribe čeka. Kupujemo karte i na vodu. Voda je bila niska, najniža do sada. Na svaku smo poziciju mogli doći i lovit što je nemoguće kad je voda viša. Velikih pastrva ko salate. Ne biraju previše. Već u prvih 2-3 sata ribolova svi smo ulovili ribe preko 60 cm. Umoran od puta i baš i ne dobro prospavane noći uzimam vreću i odmaram u hladu dok dečki love čak i za mene. Malo kasnije svi skupa u hladu uz obilje hrane koje smo ponijeli komentiramo da ćemo doć na zatvaranje mušičarske sezone kada voda bude malo viša, a ribe se razvuku po cijelom toku. Lovili smo do kasnije popodne i na putu kući svraćamo u restoran River uz obalu Une. Jeli smo uz samu obalu rijeke i hranili poveće pastrve što su plivale uz naš stol.

Još prošle godine izrazili smo želju da se vratimo na Taru, Drinu, ali i da vidimo Trnovačko jezero. Ove godine to smo i ostvarili. Teško je riječima opisati sve što smo vidjeli. Prirodne ljepote koje su nas okruživale pa putu gotovo su nestvarne. No krenimo od početka. Krenuli smo iz Zaprešića , kasno navečer, da bi sutradan stigli na cilj-kamp TARA-RAFT. 20ak km prije cilja ostali smo bez goriva i tu su došle do izražaja vještine upravljanja autom s korištenjem prirodnih kosina i karakteristika puta. Inače nismo premalo natočili naego dok su svi spavali Denis je htio razgledati Bosnu po mrklom mraku pa je samo 50ak km vozio u krivom smijeru pa natrag. Nakon niza tunela, stali smo i neočekivano ispred nas stane plavi kombi. Presretači su bili dobro poznati par baba Milja i čika Budo. Dirljiv susret kao i svaki put zapečaćen je na kavi u "Starom Dudu". Uskoro stižemo na cilj i naš domaćin Savo, srdačno nas pozdravlja. Uz sać "peku" planiramo sljedeće dane. To popodne planovi nam postaju poremećeni jer iz Pivskog jezera puštena su 4 agregata te se voda na Drini digla 2 metra u pola sata, a temparatura vode spustila dobro ispod 10 c. Taj dan ribolova završili smo da rijekama Bistrici i Sutjesci. Prekrasne manje rijeke, voda bistra kao da je nem, hladana ali riba slabo. Drugog dana od ranog jutra spakirali smo stvari koje su nužne za boravak u divljini i krenuli put Trnovačkog jezera. Nakon više od sat asfalta i makadama došli smo na rub prašume Peručice. Slap visok 70ak metara djelovao je nestvarno izmedju iglica planinskih borova. Oko nas izvori pitke vode. Zadnja stanica autom do ruba provalije pa pješice dalje. Put do jezera sa stvarima nije lak pa dobra fizička pripremljenost je poželjna. Usponi koji su uslijedili, strmine i litice, suho jezero,led i snijeg u 8 mjesecu ledili su dah na putu od 2-3 sata. Na putu debela bukva i osmrtnica govore o borbi za život u ovom surovom području. Nakon dugog hodanja izlazimo iz šume i fascinantan prizor ispunio je sva naša očekivanja. Jezero stoji nestvarno ispred nas na 1517 m. Nismo se mogli načuditi ljepoti krajolika. Za obilazak jezera treba vam sat i pol. Obale su pitome bez strmina. Na jezeru postoji i ribočuvar. Karta dnevna je 10 eura. U jezeru žive potočne i kalifornijske pastrve. Poribljava se naravno helikopterom. Nakon kraćeg ribolova i ulovom od par manjih pastrva ložimo vatru. Šator nismo naravno pnijeli jer u 8 mj. kiša ne pada. Savo iskapa najlon i nešto sudja koje je zakopao prij 3 godine. Taj najlon nas je spasio jer je olujna kiša padala do 3 u jutro a nas 6 kao najbolji prijatelji jedan uz drugog brojali smo kapi. Ali kad se nobo razvedrilo zvijezde su nam bile nadohvat ruke a neopisiva euforija ispunjavala nam je avanturistički duh. Dan poslije, budite se odmorni iako smo kratko spavali, to je valjda radi zraka. Riba bas i nije radila pa smo slabije lovili. Jedan nomad dolazai po vodu i pitam ga dali ima sira. Kakvo pitanje? Na oko 45min hoda od jezera na 1800m pastir ima porodicu, mali kkuću u zemlji a sira na izvoz. Sir u ovčjoj koži. Može taj sir sa kožom(25 kg od oka). Čovjek se ponudio da prebace sir do auta konjem al ja to mogu nosit. Sir sanjam i dan danas po noći jel sam ga nosio po kozjem putu 3,5 sata. Kada sam stigao do auta parilo se iz mene iako je temparatura bila niža od 10 c. Napokon do kampa na ručak i dug put kućama. Pozdrav domaćinu Savi i sve najbolje.

Dan prije palo je dosta kiše i Sava je lagano rasla, a po našoj procjeni vodstaj bi trebao
biti odličan , pa je i sam dogovor sa Danijelom bio iznimno kratak "nademo se u 6".
Uz male probleme prilikom prelaska kanala (čizme su mi bile preniske pa je uskočio još jedan ribič sa save) stigli smo na sprud gotovo na sredini Save.
Tu smo zatekli kolege po štapu koji su stigli neposredno prije nas i gdje jedan od njih
upravo zamara bolena. Uz kratko upoznavanje za dečkima pridružujemo im se na istoj
poziciji i uskoro na našu radost boleni su počeli svoj pohod na jata kedera.
Prizor koji su nam boleni prikazali bio je fantastičan , a čak su bili i raspoloženi za naše varalice
tako da smo nas trojica prevarili njih osmoricu i naravno pustili ih nazad.
Na povratku kući komentar je bio sve što je lijepo kratko traje , i iščekivajući ponovni susret
sa tim prekrasnim borbenim ribama.

Kišnog ponedjeljka krenuo sam na godišnji odmor. Ribolov prvog dana bio je odlican iznad mojih ocekivanja. Ribe su podivljale i postale neoprezne po laganoj kiši. Prvi dan sam lovio na Kupici voda je bila lagano našpanana , poceo sam loviti od kuce pa sam se lagano spuštao prema dolje. Vec pri prvim zabacajima dobivam par lipljana prosjecne dužine. Spuštajuci se prema dolje dolazim do škole , lagano gazim u vodu , stavljam odgovarajucu nimfu na udicu. Poslije par zabacaja dobivam klena od 2,5 kg , vadim ga van i vidim da sam ga zakacio za peraju naravno puštam ga. Na istom mjestu dobivam 3 pastrve i 1 lipljana. Od tog mjesta krenuo sam uzvodno i lagano cešljam po vodi , to cešljanje se isplatilo svako malo dobivam ribu. Naravno došla je vecer ,riba je postala aktivna na površini , uzimam odgovarajucu muhu i redovito dobivam ribe tako je prošao prvi dan. Drugi dan sam zapoceo ribolov u 7 ujutro. Lagano se spuštam prema visecem mostu , cešljam , tu i tamo dobivam ribe. Spustim se malo ispod mosta , bacam prema drugoj obali , udarac, kontra , dobivam lipljana od 40 cm. Spustim se koji metar i dalje bacam prema drugoj obali, udarac , kontra, imam ogromnu ribu na udici. Držim ju 5 min. i ugledam velikog lipljana na površini ,ali nažalost krenuo je nizvodno, moj 0,10 nije izdržao. Nastavljam dalje , prosjecno svakih 20 min dobivam ribu. Tako su protekla prva moja dva dana ribolova ,ostale dane takodjer je bilo uspješno. Dolazi subota ranim jutrom dolaze Saša i Denis , odmah po njihovom dolasku idemo u izlov ribe. Izlov je kao i obicno bio uspješan sva riba je neoštecena prebacena u Kupicu.Tako je u kratko proletio moj tjedan u Gorskom Kotaru . I na kraju vidjet cete par snimaka izlova i ulov mladice od 90 cm koju je ulovio poljski ribic Stanislav , riba je naravno poslije fotografiranja vracena u vodu. Do sljedeceg ribolova ,
BISTRO

U Dode i taj dan , počinje dugo očekivani godišnji odmor!
Laganim dogovorima Danijel i ja dolazimo do zaključka, pa i more baš i nije za nas.
Bolje bi nam bilo da odemo u Gorski Kotar, pa barem je klima prava.
Pada dogovor, hajdemo na Kupicu i Kupu. Rasterećeni posla i drugih obaveza , pakiramo stvari i dragocjen pribor u naše patrolno vozilo i laganim kotrljanjem počinjemo s odmorom. Stižemo na naše krajnje odredište Brod na kupi!
Prvi dan lagano lovimo na Kupici , vodostaj je dosta nizak tako da je ribolov bio dosta težak no sve u svemu dobro smo lovili. Krenuli smo od ušća Curka nizvodno po Kupici .
Dolazimo do zaključka da na Kupici i nije tako lako loviti jer je riba već dovoljno napikana .Oko podneva dolazimo do Broda , vrijeme je za ručak. Nakon finog ručka
odlazimo rezervirat spavanje kod stalnog stanodavca gosp. Merkaša.
Uz goranski lijek aromatiziranog podrjetla krademo vrijeme do večernjeg skoka.
Nakon lijepog druženja dolazi to vrjeme , lagano uz pripremu i razradu strategije
dolazimo na Kupicu a tamo divota kakvu možete samo zamisliti , ili sanjati svi lipljani su spremni na hranjenje. Trebalo je proći neko vrijeme da nademo pravu muhu, al kad je bila nadena veselju nije bilo kraja . Dizali smo svakakve lijepotane čak i prestali brojati , jer po mojem mjesec dana mora za dva dana dana ovoga svakako!
Javljamo se u "hotel" na finu domacu veceru i na spavanac !
Budenje ko nigdje nema vrucina ni sparina kao što rekoh klima ko nigdje!
Uz ham and egs dogovaromo današnju rutu. Lagano Kupice nam već dosta hajdemo po Kupi prema izvoru pa do kud ide. Jeppa ostavljamo na kraju puta i put pod vodu.
Šetmo po vodi i tu i tamo koji lijepi lipljen naleti na našu imitaciju .
Riba je ovdje jako zahvalna , nisu napikane i divnih su boja čak i malo čudno sami lipljeni pastrva niti jedna ulovljena . Laganim sunčanjem i gablecom u ovoj divljini kažem svima nema boljeg niti ljepšeg godišnjeg odmora .Spuštanjem do auta tu i tamo zamašemo još za kojim lijepotanom i to je bilo to.
Sada kad smo već na godišnjem i tako blizu mora pa bili bi ludi da ne odemo vidjet kako naši ljudi suludo troše krvavo zaradjen novac. Sutradan nakon buđenja pozdravljamo se sa stanodavcem i odlazimo na lijep nam jadran.

Hrvoje Ružic stažista

Promjene u ŠRU "Goran" doprinjele su jako puno u budućem razvoju društva i općenito ribolovnom svijetu u tom kraju gorskog kotara. Inače natjecanje "Zlatni lipljan" oduvijek je održavano na rijeci Kupi, ali zbog velike ljetne suše i pomanjkanja riba u rijeci Kupi natjecanje je prebačeno na rijeku Kupicu. Skromni odaziv ali dobra organizacija prljepšali su ionako dosta tmuran dan. Lovilo se 4 sata u dva sektora. Dve ekipe, pa nakon dva sata ribolova promjena sektora. Lovilo se fino, a pobjednik je pobjedio s ulovom lipljana od 40,8cmm dok je drugoplasirani zaostajao za samo 6mm. Sve je prošlo u najboljoj atmosferi a na kraju veselo društvo završilo je uz muzikaše na toplom grahu u poznatom kafiću "Sova".

Nama već treći izlet na ovu prekrasnu vodu daje veliko zadovoljstvo i uvijek novo iznenadjenje što se tiče ribolova i gostoprimstva domaćih ljudi. Krenuli smo u petak s našim domačinom, a dogovor još sa Ivicom iz Zagreba i Ivicom iz Slunja bio je u Sanici. Taktike i dogovori uslijedili su do sitnih sati pa je bilo malo teže jutro , ali volja je prevladala. Ribe su grizle gotovo na sve muhe, ubačene pastrve nisu puno birale a ulovila se i jedna prekrasna zlatovčica od 50-ak cm. Lipljana velikih baš i nismo nalovili, ali zato mjerskih je bilo i previše. Na reviru mi i još troje ribiča bila je idealna kombinacija za loviti. Već oko 7 sati navečer počela je padati kiša baš kada smo očekivali veliko rojenje muha pa ništa od tzv. večernjeg skoka. Sve u svemu za taj dan je ribolov bio i više nego zadovoljavajući. Sutradan, jutro se pokazalo tmurno sa nezaustavljivom kišom. Odlučili smo loviti izvan revira da oprobamo i druge dijelove rijeke. Ribe malo manje a pastrve jako slabo. Prošli smo lijep dio rijeke i laganim popodnevnim koracima krenuli put Zagreb. Po putu smo stali kod domačinove familije koja nas uvijek dočeka sa ručkom, kavicom i kolačima( hvala najljepša). Po putu poslijepodne sunce se pokazalo, oblaci nestali i nama je ostalo samo sanjati večernji skok na Sanici.

Udruga mušičara hrvatske organizirala je ribolovno druženje na rijeci Slunjčici. Članovi ribolova-uz-nas bili su tamo kao i uvijek. Prvi i drugi dan protekli su u najboljoj atmosferi, ribičkim pričama i ribolovu. Rijeka slunjčica duga je oko 6 kilometara i po samom karakteru je salmonidna voda, sa nekoliko slapova, možemo reći da prvladava mirnija voda. Rbe u ovu vodu nisu ubačene odavno(osim nešto manjih pastrva), pa se uglavnom susrećemo sa prirodnom ribom. Možemo slobodno reći da u Slunjčici prevladava lipljan a nadje se i pokoja pastrva. Lipljani su veliki ili mali, onih oko 30ak centimetara baš i nema. Tih dana ulovljena su par većih komada, čak od 50 cm. Slunjčica nema pritoka pa se voda teško muti, ali i zbog dna koje je kameno ili šljunkovito. Krajolik oko vode je više nego prekrasan, ova rijeka je biser velikog potencijala kojeg treba zaštititi u svakom pogledu. Osim ribe tu ima i vidre, što još jedino možete vidjeti u Zoo vrtovima. Zaključak svih prisutnih bio je ovakav: domačini ocjena 5, organizacija 5, ribolov 3. Mogućnosti vode su neiskorištene, premala briga o ribama. U ŠRD Slunju ima pojedinaca koji su razmišljanjem daleko ispred večine, pa se nadamo da će oni napaviti nekakav pomak u budućnosti. Uz pomoć udruge nadamo se da će to i postići.

Dan kao stvoren za ribolov. Već danima najavljuju grozan vikend, puno vjetra, kiše, sve lošije i lošije. Takva prognoza nas je obeshrabrila za subotu ali tko još vjeruje prognozerima. Ta zla subota je bila prekrasna pa smo odlučili ići u nedjelju makar su i za taj dan predviđali zlo i naopako vrijeme. Prije ribolova podižemo godišnje karte za ovu godinu uz čašicu sa našim ribočuvarom Emilim Bauerom. Kaže da riba radi i da je ima dosta. Još ove godine nismo lovili na Kupici nego odradili radnu akciju i bili na poribljavanju tako da znamo kakve se ribe ovdje kriju. Nije trebalo dugo da riba krene. Lovili smo svime i svačime, ali pastrva je najbolje primala friško navezane strimere. Ulov od samo par lipljana dokazuje da je već debelo u mrijestu i da nije baš zainteresiran za naše muhe. Vrijeme nas je poslužilo uz lagani vjetar. U pauzi se pekao špek(kojeg je bilo i previše) na štapovima. Kupica se opet pokazala kao jedna od naših najboljih i najpotenijalnijih voda.

U subotu ranom jutarnjom zorom krenuo sam na Unac. Pošto je veci dio ekipe, taj vikend bio zaposlen krenuo sam, sam na put. Cijelim putem me prala kiša i ružno vrijeme. Konačno nakon 4 sata vožnje stigao sam u Martin Brod stajem na mostu i gledam u nabujalu rijeku,voda se počela već pomalo i mutiti,od prošlog ribolova voda je narasla za otprilike pola metra. Ne razmišljajući puno okrećem broj na mobitelu i zovem čika Duleta da mi osigura spavanje. Čika Dule mi je osigurao smještaj kod susjeda Ratka koji godinama pruža smještaj mnogobrojnim ribčima. Poslije četiri čaše bosanske šljive lagano tonem u san. Nakon prospavane noći krećem u ribolov , vrijeme je užasno, pada kiša ,zima je, ali ništa od toga me ne sputava da krenem loviti ribe. Ne razmišljajući puno uzimam svoj četverodijelni štap Sage klase 8, koji se i prošli put pokazao kao favorit. Kao mamce uzimam razne vrste potezanki i streamera. Pošto je voda našpanata , moglo se loviti samo na tri pozicije, iznad mosta,čpod mostom i na kampu. Naravno prvo se spuštam na poziciju pod mostom,prvi zabac bacam streamera, puštam ga u struju,udarac,kontriram, riba pruža dobar otpor nakon 5 min. izvlačim kalifornjaču
Od 55 cm. Poslije te prve ribe izvukao sam ih još petnaestak istih dimenzija ili većih. I za kraj kao šlag na sve bacam streamera zadnji put , opet udarac,kontra,riba pruža fantastican otpor , vadim je van , a ono mužjak potocare 54 cm. Fascinantno unatoč svim nedaćama , lošem vremenu, visokoj polumutnoj vodi, ribolov je bio vrhunski. Trajao je samo 3 sata , ali je bio nezaboravan , do sljedečeg ribolova pozdravlja vas vaš Darko.