Ove godine na prekrasnom jezeru podno dvorca Trakoščan naši dragi zagorci organizirali
su vrlo zanimljiv špinerski kup. Team špin kup kako je nazvan znači da se je lovilo u paru.
Skupilo se je petnaest ekipa ,koji su lovili po pravilima Rapala cupa. Najviše bodova nosio je ulov bassa zatim štuke i na kraju soma. Lovilo se solidno i većina ekipa se upisala sa ulovima.
Štuke su bile raspoložene dok za uloviti bassa trebalo je dosta truda i sreće jer je bass bio iznimno oprezan,a i ulovljena su i dva soma.
Ekipa Ribolov-uz-nas uz malo sreće (izgubljene dvije ribe) osvojila bi prvo mjesto,ali i sa solidnim petim mjestom opravdala je očekivanja.
Zagorci su se pokazali kao dobri organizatori ovakvih natjecanja, pa čak i nagrade su bile solidne, što novčane što u varalicama i priboru , pa sve do umjetničkih slika.
Nadamo se da će ovaj kup postati tradicija jer uz dobar ribolov i prekrasnu prirodu ide i dobra zabava.

Produženi vikend nam nije dopustio da ga ne provedemo bez ribolova na vrhuncu mušičarske sezone. Apartman nam je startao od petka, ali neradni četvrtak u dogovoru sa ekipon šaranaša proveli smo u Ogulinu na prekrasnom jezeru Sabljaci. Dečki baš i nisu bili preuspješni zbog porasta vode. Prekrasna priroda i mrijest ogromnih linjaka upotpunio je doživljaj nešto slabijeg ribolova. Ostale dane proveli smo na Kupi i Kupici. Niska bistra voda, lijepo sunčnao vrijeme i riba u izobilju. Ulovljeno je par većih lipljana i pastrva, no ništa trofejno. Kupicu smo poribili sa 55 kilograma potočnih pastrva u prosjeku pola kile težine. Posjtili smo i prekrasan izvor Kupice, čak smo i na smaom izvoru smo bez čizmi hodali po vodi( nemojte ni pokušavati, grozna hladnoća).

Prekrasan početak lipljanske sezone i lijepo vrijeme izmamilo nas je na vodu nakon dugog mušičarskog zatišja. Uspijeli smo si organizirati par dana u Brodu na Kupi, bez obzira na popunjene kapacitete apartmana( neki su i u vreći spavali). Prošli smo sve tri vode pomalo i iskoristili tih par dana maksimalno. Vodostaj relativno nizak, voda izrazito bistra dala je ribi razloga za opreznost. Klasični svibanjski ribolov, nimfanje po dnu dok je riba na suhu muhu radila u popdnevnim satima dosta kratko. Ulovi su bili dosta dobri s obzirom na posjećenost ribolovaca, makar se osjetilo da riba traži sve manje imitacije. Prošli smo i uzvodniji dio Curka, koji zapanjuje svojom bistrinom i ribama. Ugoda koju pruža kupska dolina nezamjenjiv je u današnjem urbanome svijetu, tako da još uvijek postoje oaze na kojima treba ulagati trud i čuvati uz dobru organizaciju.

Nakon proslogodisnjeg neodlaska na špin kup šoderica-Koprivnica, ove godine smo čvrsto odlučili otići. Prekrasan dan od samog jutra, još bi bio i bolji da se nismo dva puta izgubili po putu i da je bilo većih riba.... jezero i okoliš su na nas ostavili jak dojam te smo se odmah odlučili da dolazimo ponovo ujesen. Tamo nas je dočekala odlična atmosfera, cuge i klope ko u priči (još kad smo ugledali tanjur za kotlovinu promjera 1,5m, sreći nije bilo kraja), nakon opsezne pripreme i kontrole čamaca krenuli smo u "boj"... nakon 5 satnog špinanja i vozikanja po jezeru(stvarno je ogromno), vratili smo se umorni i s jednom ribom u mreži, tj. štukicom, popularno zvanom-penkalica, 230g i 35cm, nažalost rezultat nije bio nista bolji niti za pobjednike kupa, a njihova je bila 710g i 40cm,(ako sam pogriješio ispravite me). Sve u svemu bio je vrhunski doživljaj loviti iz čamca... vidimo se na jesen...

Neven Hudurović

Napokon vrijeme za ribolov nakon visokih voda i mrijesta grabežljivaca. Naša destinacija za radoznale čamce(belly boat) za jednu osobu bila je rijeka Odra, što kanal što dio koji teče. Nabavili smo bellyboatove i peraje i krenuli. Inače ti modeli su za stajaću vodu ali nije nam smetalo ni malo struje dok smo se spuštali kojih dva kilometra. Matej i ja smo plovili dok se Neven pješice probijao kroz zaraslu obalu. Nama su svi dijelovi rijeke bili dostupni dok je Neven uspio prići vodi i loviti na svega tri mjesta na potezu od dva kilometra. Nažalost rezultat je bio nerješen, nula-nula za oboje. Od drugih ribolovaca saznali smo da je ulovljeno 5 štuka od pola do četiri kile. Sve u svemu jako smo bili zadovoljni i isprobali ono što je rijetko tko isprobao kod nas.

U ove hladne dane i mušičarskoj stagnaciji jedini izvor zadovoljstva nam je naša nepoderiva rijeka Sava. Uvijek puna ribe( naravno sve manje i manje) koja je spremna mrzle dane barem malo učiniti toplijima. Odluka je pala na bolene koji rade, ali se slabo vide (možda i bolje). Rukavice na rukama i vodilice namazane vazelinom nam je bilo tajno oružje za uspješniji ribolov savskog lososa. Kao i uvijek grupirani u jata leže ispred sprudova i čekaju da utaže glad. Lovili smo u par navrata i u prosjeku smo jako dobro lovili. Ribe su bile do 75 cm i rijetko ispod 60.

Pozrdav i sve najbolje u 2006 godini

Prvi izlov matice obavili su decki (Denis, Tvrtko, Sale i Gordan) 20. 11. na Lešnickom potoku i sad imamo 8 ženki i 8 mužjaka u bazenu na Homeru. Planirali smo nastaviti i prošla dva vikenda ali nas je "pomeo" vodostaj. Za sve zainteresirane, akcija se nastavlja u nedjelju 11.12. i 18.12. ako vodostaju budu OK. Izlovljavali budemo dijelove Kuželjske belice i prema potrebi ostale potoke. Treba nam još 20ak ženki iz kojih bi istisnuli ikru. Oko Božica budemo na Homeru opet mrijestili ove naše divlje pastrve i koncem prvog mjeseca 2006. opet polažemo Whitlock-Vibert kutije u potoke.

Evo danas nas je bilo i više nego dovoljno, bio je i Tone, Peterov oca, što nam je posebno drago. On je danas bio "dobri duh" akcije i vodio brigu da se "zaigrana" ekipa ne bi suviše zanesla i prebrzo nakrcala ajmare sa ribom. A ribe je stvarno bilo, 18 ženki (neka me Peter ispravi) prenešeno je u Homer gdje su Neno (Josip Kalajdžic-mladi) i Arsen (Bukovac) odmah izmrijestili njih 5-6. Ja sam vidio ležnicu, dno je prekriveno jajima, imamo ih vec sad skoro ko lani ukupno !!!
Detaljnije u nekom slijedecem postu, za slijedecu nedjelju planiramo nastavak oko izlova i mrijesta ali i puštanje odredenih kolicina manjih jednogodišnjih pastrvica (one od lani) u vodu koju odaberemo....
I za kraj, završili smo u "Jel me netko tražio" gdje nas je Tone pocastio sa kobasama i prilogom, bilo je slatko i veselo i pravo zadovoljstvo biti clanom ekipe pune elana i volje za rad na našim prekrasnim i vrijednim prirodnim vodama.
Posebne cestitke Marku (Levsteku) koji je (cujem) radio ko' lud - nisam niti sumnjao, prvi dan kad nam se pridružio ljetos i kad sam mu ispisivao dozvolu rekao sam mu usput: mi imamo danas radnu akciju, pa ak hoceš.........? ....ko iz topa je odvalio: super, idem se presvuci !!!
Eto, to je ono kaj nam daje optimizma za dobrovoljstvo i volonterstvo, nije istina da "nema ko raditi" niti je istina da "smo neki bogom dani" i "poslije nas potop" !! Ima ko hoce, samo ih treba pustiti i dati im upravljac u ruke (ak me razmete kaj hocu reci....)
Slike stavljam na server (moj.album) pa molim Petera da posloži slikovni komentar i napiše fakte o samom izlovu (ribe, ak sam krivo napisal i ljude koji su bili na akciji....)

Dakle ispalo je tako da nas je bilo DEVET !! A još jucer navecer pisao sam samo dva sigurna.....sve je bolja furka
Kaj smo napravili ? Elektroizlovom na Kuželjskoj belici "docepali" smo se par ženki koje su dale ikru (sve skupa možda 500-800 jaja), oplodili ikru sa mlijeci mužjaka (kojih smo puno lakše dobavili) i ikru prenijeli u Homer u drugu ležnicu. Sa onom od prošlog vikenda sad imamo oko 3000 komada oplodene ikre (potencijalno buducih pastrvica). Još ima preko desetak ženki koje treba probati izmusti (ulov od prošla dva vikenda...z ato se brine Neno na Homeru) pa imamo u planu i još jedan pokušaj iza Božica.
Kolko je nama poznato, ovo je prvi zabilježeni izlov spolno zrelih potocnih pastrva, izdvajanje ikre i oplodnja na terenu obavljen od strane ribica amatera....oooooops, da ne bi bilo zabune, nad nama je bdjela naša Manuela, sada i formalno dipl. ing. biologije. Da smo je malo više slušali (tj. ja) možda smo mogli i više ženki uloviti u gornjem dijelu Belce

Mislim ipak da mogu u ime svih prisutnih izjaviti kako smo presretni da smo i ovu metodu uspjeli isprobati i da idemo dalje sa našim pokušajima unapredenja salmonidnog gospodarenja našim bogomdanim vodama

Boris Hrašovec

Nakon povećih vodostaja i traganja za savskim smudjem naš se trud isplatio i bili smo te sreće da ulovimo pet komada. Lovili smo na dva različita mjesta u tri dana. Mjesta su bila udaljena 5-6 kilometra jedno od drugog. Sve ribe zagrizle su u dubljoj noći osim najvećeg koji je primio malo prije sumraka. Najduži smudj bio je 74 pa zatim dva oko 70 jedan 68 i najmanji 60 cm. Sve ribe su bile zdrave i podeblje dok i nisu baš bili neki borci. Klasični griz pod nogama tzv. čvrga pa dva polubjega i praćakanje po površini.

Nakon prošlogodišnje odgode poziva na poznati kup u lovu na mladicu, ove godine nas je avanturistički duh odveo u udaljenu Poljsku. Organizatori tog natjecanja uputili su nam poziv nakon pregleda naše web stranice ,mi im se od srca zahvaljujeno u nadi da ćemo i mi njih ugostiti ubrzo.

Plan natjecanja je bio rasporedjen u dva dana. Lovilo se špinanjem i mušičarenjem. Rijeka na kojoj se sve zbivalo je rijeka Dunajec. To je jedna od tri veće rijeke u kojoj je nastanjena mladica(ili na Poljskom-glowatka). U orgnizaciji su bili održani seminari o očuvanju mladice u Poljskoj, posjet ribnjaku mladica, lipljana i pastrve te licitacija ribolovne opreme(od te zarade će biti poribljena rijeka). Nas su ugostili stvarno kao da smo prijatelji godinama i pokazali kako ribolovno druženje nadilazi sve granice. Mi nismo imali toliko sreće oko ulova mladice dok su u dva dana ulovljene 4 poveće. Najveća je bila 96cm što je bilo dovljno za prvo mjesto. Zatim su ulovljene još tri od 89, 82 i 71 centimetar. Nismo bili toliko zaokupljani natjecanjem nego nam je želja bila mušičariti lipljane pa smo išli uzvodnije i lovili jako dobro. Nismo lovili ribe trofejnih veličina, ali smo se nalovili lijepo. Iznenadio nas je niski vodostaj i jako mala prosječna dubina rijeka jer smo se ipak opremili vobelrima i silikoncima za špinanje uz dno što se pokazalo ne baš dobrom taktikom. Jako ljepa atmosfera i dobro društvo( zahvala Mireku) u veseloj Poljskoj ostat će nam dugo u sjećanju.

Naše matično društvo i nama jako drag Gorsko kotar uvijek je omiljena destinacija za godišnji odmor. Dolazili smo u par navrata po par dana jer nam vrijeme nije dozvoljavalo da budemo duže. Nakon jačeg pljuska vode se zamute i dignu pa nam nema druge nego napraviti pauzu od par dana. Ribolovi su bili izvrsni. Nismo toliko forsirali Kupicu neg smo radije išli na Curak i rijeku Kupu zbog pritiska ribolovaca. Darko je ulovio i jednog velikog lipljana od 50cm. Šteta što nas vrijeme nije poslužilo, ali cijela godina je takva. Rijeka Kupa se popravlja i stanje je sve bolje i bolje. Nakon par poribljavanja i sa naše i sa slovenske strane stanje je uzlazno. Jedino zajedničkim snagama možemo podignuti stanje ovih rijeka na razinu kojoj su bile nekad i koje zaslužuju.Veliki pozdrav iz Gorskog Kotara.

To us wery dear destination, dasent mater howe she look like and dasent meter howe enveromental look like it's stil our riwer Sava. The bigest fishes are svimming in Sava and that ewerybody knows, that is the reason whay we like to go there. On Sava, this summer was wery intresting, we katch almoust ewerithing from asp, white fish, catfish, walley. Few little and one huge fish kill gawe us bad resultats compare on the last year. Ofcourse this huge fish killing was hiden from the public, but still a lot of fisherman's know obaut that, casulties of fishes was caunting on 1000-s of dead fish. The month October was preaty weak compare to last year cause the water was to high and to cold for catfish, even this year it's we culdunt katch so many smaller fish. All this month water wasn't lower than minus 250.

Nakon podužeg čekanja i dugih dogovora napokon smo krenuli na prekrasan Borovik. Na jezeru je bio zabranjen ribolov do predprošle godine, a sada vlada režim ulovi i pusti za sve riblje vrste. Prvih par sati baš se i nismo mogli sastati sa bassevima, ali onda nas je krenulo. Ribočuvar Zdena nas je preveo na drugu obalu jezera koja je najmanje posjećena, što je značilo i bolje uvjete za ribolov. Prelijep okoliš jezera koje je nekad bilo šuma a sada prostranstvo bistro zelenkaste vode davao nam je odličan ugođaj za špinanje. Basevi su se skrivali u najvećem potopljenom granju na tridesetak metara od obale. Velikim silikoncima i mepsovima koji su se dali dalje bacati najbolje smo lovili. Ispod pola kile nije bilo basa, a ulovili smo ih preko desetak. Dogodine ćemo opet navratiti jer je jezero stvarno prekrasno i zadivljujuće.

Uz velik trud i puno poribljavanja sa naše i slovnske strane odvažno smo krenuli na Kupu iznad Broda. Tjedan dana ranije bili smo na Kupici i nismo imali baš sjajne rezultate ulova zbog malo mutnije vode, dok smo na Curku lovili dobro. Kupa prekrasno zelena u gustoj šumi punoj zelenila lijepša nego ikada. Tu i tamo kolobar pod granama druge obale. Na suhu muhu dižemo par dobrih pastrva a i lipljan je krenuo. Hodamo pličacima i lovimo. U sumrak idemo uzvodno i lovimo na dijelu rijeke ravne kao staklo, dok lipljani luduju. Par sati ribolova na našoj Kupi sa preko dvadesetak ulovljenih riba završilo je više nego zadovoljavajuće.

Stigao je i taj dan. Pošto smo svi skupa bili pretrpani raznim poslovima i bavili se svakakvim drugim stvarima, jedva smo dočekali da malo zamašemo kakve pastrva. Ovaj put smo išli lovita Ivica Mezin i ja. Nakon putne kavice, njegovog super rezanja zavoja i zle dizel mazde(dobro da ima ESP) stžemo dosta kasno, tek oko 10. Veliki pozdrav našeg dragog ribočuvara i već smo u vodi. Naši jutarnji strimeri i nisu bili efektni zato jer su jutarnj a sunce je bilo dosta visoko već. Od ribočuvara saznajemo da je dan prije bilo 17 ribolovaca od čega su 50 posto bili stranci. Riba je sigurno dosta napikana pa stavljamo sitnije nimfe na velike ribe. Voda je lagano povišena. Na vodi je bilo još par ribolovaca ali baš i nisu imali previše uspjeha. Mi smo isprobali taktiku zvana "mala nimfa za velike ribe" i iali izvrsne rezultate. Dosta smo ribe i izgubili zbog jače vode i malih udica. Sve u svemu riblov sa prekrasnim sunčanim danom napunio nam je baterije odlično.

Dan izvrstan i lokacija prekrasna za takvu vrstu ribolova. Voda malo jača nego što bi trebala biti, ta je stavka dosta bitna jer smo se morali došetati do otoka nasred Kupe. Malko smo protegnuli nožne prste i stigli. Klen pred kraj mrijesta baš i nije bio prezainteresiran, ali je tu i tamo koji odvažno napao bucmaste varalice. Omjer klenova i bolena bio je jedan naprema dva u korist klenova. Sa finim laganim priborom bio je to izvrstan ribolov i početak špinerske sezone na tom dijelu nama drage rijeke Kupe.

Početk sezone koji smo svi dugo očekivali je blizu, ali uz puno rada i pripreme da ova sezona bude u uzlaznoj putanji za cijelo ribolovno društvo i sve goste koji ce loviti ove godine na vodama ŠRU Brod na Kupi. Puno akcija poribljavanja, izlova i nasađivanja mlađi u uzgojne potoke za budućnost ribljeg fonda i prirodnih riba. Dobra ekipa i veliki trud uložen je za pripreme uz dirigensku palice predsjednika društva Borisa Hrašovca. Uz pomoć naših susjeda iz ŠRD Kočevje poribljena je Kupa sa lipljanom i mladicom. U ovoj sezoni će se još poribiti jedan put, ali riba ima puno i vjerujemo u izvrsne rezultate.

Izlazimo iz kafica i krećemo doma. Tjekom vožnje prema našem Zaprešicu razmišljamo gdje nam je usput kakva voda da bar za utjehu smocim rapalu, a možda neka zalutala riba i primi. Na pamet nam dolazi jedna rijeka u okolici. Blato do koljena na njenoj obali nam samo pogoršava raspoloženje uz kišu koja neprestalno pada, a i vjetar joj u tome pomaže. Uzimam štap i spuštam se prema vodi, dubokoj oko jednog metra mirnijeg toka. Zabacujem nekoliko puta al neuspješno, nigdje nikakvog udarca niti rauba na vodi. "Hrvoje, daj mi zabac, dva!" vice Danijel kojem je ocito dosadilo sjedit u toploj Ladi. Ajde nek mu bude, tak i tak nema ribe a meni ce dobro doci malo grijanja u autu. Nakon njegova dva tri zabacaja cujem: "Evo je!" i na veliko iznenadenje vidim lagano savijen štap uz fino "pumpanje" ribe. Ne mogu vjerovat! Nakon par trenutaka lijepa štuka od cca 2 kg prilazi obali. Slikamo nekoliko lijepih fotki i puštamo ribu u nadi da ce iduci put biti veca. Uzimam Danijelu svoj štap i zabacujem 20-tak minuta. Prijatelj mi se smije i veli da odem doma jer se jasno vidi tko je danas uspješniji ribic: Ne dam se smesti i uporno i dalje pretražujem vodu jer si ne mogu dozvoliti da izgubim ribolov a dao sam mu svega 2, 3 zabacaja. Nakon nekog vremena sav mokar i blatan odustajem. Neka mu bude, drugi put ce valjda bit više srece za mene. Odlazimo prema Ladi i prolazimo pokraj jedne obecavajuce uvale.Prijatelj me moli da mu posudim štap za još par zabacaja. "Samo izvoli" pomislim odmah, ja cu radije sjediti u suhom autu a ti lovi koliko hoceš jer ribe nema a ona štuka je i onako sigurno slucajna.
Gledam ga kako zabacuje i nakon nekih 5 min primjetim povijen štap! Izletavam iz auta i ne vjerujem videnom. Riba je vec na obali. Opet štuka! Približno jednako velika kao i prva. Sva se upetljala u sajlicu i špagu. Slikamo ju i puštamo u vodu. Cestitam Danijelu i u zavisti spremam štap u auto jer mu ne dam da više lovi i krecemo kuci. Ne preostaje mi ništa drugo nego trpit prijateljeve provokacije iducih dana a možda i savjete da prodam pribor. Tko zna, možda tako i bude, a možda sljedeci put ja uzmem fotoaparat i uz koji posudeni zabacaj ulovim dvije ribe i vratim mu za današnji dan.

P.S: Nikada nemojte posuditi svoj štap niti na zabacaj dva, jer vas možda ceka ovakva sudbina. Ja svoj sigurno necu...

Tekst: HRVOJE LALJAK

Hladne nedjelje krenuli smo preko granice u susjednu BiH,odredište Unac,Martin Brod.Ekipa u sastavu Hrvoje,Danijel i moja malenkost krenula je na dugački put.Poslije trosatne vožnje stižemo na odredište.Voda, što i nije čudno za ovo doba godine je povišena.Kao i uvijek Danijel se najbrže oblači i prvi ulazi u vodu, poslije par zabačaja dobiva prvu pedesetaču. Ja i Hrvoje se lagano spuštamo u vodu, i ubrzo takodjer dobivamo prve kalifornjače. Poslije dvosatnog ribolova radimo pauzu, odlazimo u lokalni kafić, kako bi se ugrijali uz toplu gustu kavu. Nakon stanke jos lovimo cirka dva sata, u ta dva sata palo je jos par pastrva impozantnih dimenzija. U četiri sata ribolova nalovili smo se solidno, zadovoljni odlazimo doma i čekamo početak iduće sezone. Ali naravno prije povratka u Zaprešić, navraćamo u restoran River na čevape. Do sljedećeg ribolova BISTRO.

Vrijeme nas je poslužilo za posljednji izlov matica potočne pastrve prije samog mrijesta. Naravno sva ulovljena riba namjenjena je za ribnjak Homer da se umjetno izmrijesti i da se najboljom mlađi poribe vode društva, a matična riba se zatim vraća natrag. U par izlova prije ovog ulovljeno je oko 40ak odraslih riba od 30 do 50ak centimetara. Ovaj izlov je stvarno bio bitan jer nam je trebalo barem stotinjak riba za mrijest. Hladno jutro nije nas pokolebalo jer je ekipa bila prava i spremna na sve. Izlovljavao se Lešnički potok i Kuželjska Bjelica. Uigrana ekipa radila je kao sat. Cijela akcija zabilježena je kamerom. U oba potoka ulovljeno je preko 80 zdravih i prekrasnih riba. To su ribe koje sigurno nisu nikad bile na udici, a neke nisu čak ni vidjele sunčevu zraku na kakvim mjestima su ulovljene. Nadamo se uspiješnom mrijest i još puno ovakvih akcija će biti potrebno da se riblji fond vrati u dobro stanje.

Repriza proljetnog špin kupa zapocela je skupljanjem veselog društva špinera
u 11 sati , kada su i izvučene pozicije za nastup koji je počeo točno u podne.
ŠRD Šaran Zaprešić organiziralo je ovaj kup kao uvertiru jedne fešte nazvane
Martinjska noć, gdje se uz tombolu ,odojka ,roštilja i muziku zabavljalo društvo
duboko u noć.
Hladno vrijeme nije omelo dvadesetjednog ribiča da okušaju prevariti kojeg grabežljivca iz ekonomskog ribnjaka. Kao i u proljeće lovila se samo kalifornijska pastrva koja i nije baš
bila pretjerano raspoložena. Ali zato kada je nakon tri sata došlo na red vaganje
ulova , postalo je vruće. Prva četvorica plasiranih imali su svaki po četiri ribe ,a o
plasmanu odlučivali su grami.Ovaj špin kup na Zaprešićkom ekonomskom ribnjaku odlična je zabava , jedino je šteta
što ostale grabežljivice kojih u jezeru ima nisu raspoložene sa igru.

Uz tračak nade da bi se moglo pojaviti malo sunca i osvijetliti zadnjih desetak dana kiše, visokog vodostaja i tmurnih dana krećemo iskoristiti godišnje karte matičnog društva. Po putu sunce i brzi dolazak na kavu u Brod. Vjetar jača i mreška vodu baš i ne u našu korist. Počinjemo loviti na Kupici i borimo se s vjetrom sa slabim rezultatom lova i povišenom vodom. Nakon par promjena pozicija dolazimo do zaključka da bi trebali loviti na Curku. Vjetar se spuštao iz smjera Delnica i po Kupici prema Brodu, dok je Curak uzvodno u kotlini i bez vjetra. Laganim hodom po zubatom suncu grickajući zrele domače jabuke dolazimo do podubljeg zavoja. Probavamo malo većim nimfama i lovimo. Ribe je dosta a i voda je malo jača. Uglavnom lipljani ne baš izbirljivi. Spuštamo se do auta jer je bilo vrijeme za piknik. Punih želuca jedino nas je auto mogao prebaciti pod slap na Curku. Pedesetak metara dug brzak je skrivao puno lipljana. Gotovo svaki pravilan zabac nosio je ribu. Malo se guštamo i mijenjamo na toj poziciji. Dan sunca u tmurnome tjednu iskorišten u prekrasnom ribolovu je baterija za cijelu mrtvu sezonu.

Na poziv Borisa Hrašovca uz zamolbu dali bi ja mogao na Savu odvesti njegove prijatelje iz nizozemske. Odgovor je naravno bio pozitivan kao i uvijek što se tiče ribolova. Dan prije smo Matej i ja prošli 10 km vode nebi li našli jato bolena jer su dečki željeli malo strimerirati kao na kazetama od prije desetak godina. Od tada se vrijeme i količina ribe malo promijenila. Naišli smo da poveće jato ali 70ak metara daleko, koje je počelo raubati u sumrak i već u noć se počelo približavati obali. U 10 minuta ribolova pet riba, rezultat izvrstan. Dvije ribe smo uspjeliizvaditi (jedan 75cm) a ostale su se otkačile na putu. Sa veseljem sutradan se nalazimo s dečkima i krećemo na poziciju. Oni su stigli par sati prije nas i imali par riba koje nisu uspjeli izvadit. Na putu do otoka troje ih odustaje jer im je voda bila prejaka. Riba radi ali slabo. Čekali smo onih 10 min sumraka. Nizozemac Rajan uspijeva na strimera prevariti stvarno velikog klena. Još pola sata do onih deset minuta a oni moraju ići na večeru u Gorski kotar gdje su bili stacionirani. Teška srca se rastajemo od Save jer su najavili sutra kišu i porast vode pa se do te pozicije neće moći doći. Po odlasku boleni su počeli javljati jer je noć počela padati. Više sreće drugi put.

Dan kao stvoren za vikend druženje u ribolovu. Na put, sunce se uzdiže iz magle i već smo na vodi. Lagano puše hladan vjetar, a mi već prognoziramo koliko koga ribe čeka. Kupujemo karte i na vodu. Voda je bila niska, najniža do sada. Na svaku smo poziciju mogli doći i lovit što je nemoguće kad je voda viša. Velikih pastrva ko salate. Ne biraju previše. Već u prvih 2-3 sata ribolova svi smo ulovili ribe preko 60 cm. Umoran od puta i baš i ne dobro prospavane noći uzimam vreću i odmaram u hladu dok dečki love čak i za mene. Malo kasnije svi skupa u hladu uz obilje hrane koje smo ponijeli komentiramo da ćemo doć na zatvaranje mušičarske sezone kada voda bude malo viša, a ribe se razvuku po cijelom toku. Lovili smo do kasnije popodne i na putu kući svraćamo u restoran River uz obalu Une. Jeli smo uz samu obalu rijeke i hranili poveće pastrve što su plivale uz naš stol.

Još prošle godine izrazili smo želju da se vratimo na Taru, Drinu, ali i da vidimo Trnovačko jezero. Ove godine to smo i ostvarili. Teško je riječima opisati sve što smo vidjeli. Prirodne ljepote koje su nas okruživale pa putu gotovo su nestvarne. No krenimo od početka. Krenuli smo iz Zaprešića , kasno navečer, da bi sutradan stigli na cilj-kamp TARA-RAFT. 20ak km prije cilja ostali smo bez goriva i tu su došle do izražaja vještine upravljanja autom s korištenjem prirodnih kosina i karakteristika puta. Inače nismo premalo natočili naego dok su svi spavali Denis je htio razgledati Bosnu po mrklom mraku pa je samo 50ak km vozio u krivom smijeru pa natrag. Nakon niza tunela, stali smo i neočekivano ispred nas stane plavi kombi. Presretači su bili dobro poznati par baba Milja i čika Budo. Dirljiv susret kao i svaki put zapečaćen je na kavi u "Starom Dudu". Uskoro stižemo na cilj i naš domaćin Savo, srdačno nas pozdravlja. Uz sać "peku" planiramo sljedeće dane. To popodne planovi nam postaju poremećeni jer iz Pivskog jezera puštena su 4 agregata te se voda na Drini digla 2 metra u pola sata, a temparatura vode spustila dobro ispod 10 c. Taj dan ribolova završili smo da rijekama Bistrici i Sutjesci. Prekrasne manje rijeke, voda bistra kao da je nem, hladana ali riba slabo. Drugog dana od ranog jutra spakirali smo stvari koje su nužne za boravak u divljini i krenuli put Trnovačkog jezera. Nakon više od sat asfalta i makadama došli smo na rub prašume Peručice. Slap visok 70ak metara djelovao je nestvarno izmedju iglica planinskih borova. Oko nas izvori pitke vode. Zadnja stanica autom do ruba provalije pa pješice dalje. Put do jezera sa stvarima nije lak pa dobra fizička pripremljenost je poželjna. Usponi koji su uslijedili, strmine i litice, suho jezero,led i snijeg u 8 mjesecu ledili su dah na putu od 2-3 sata. Na putu debela bukva i osmrtnica govore o borbi za život u ovom surovom području. Nakon dugog hodanja izlazimo iz šume i fascinantan prizor ispunio je sva naša očekivanja. Jezero stoji nestvarno ispred nas na 1517 m. Nismo se mogli načuditi ljepoti krajolika. Za obilazak jezera treba vam sat i pol. Obale su pitome bez strmina. Na jezeru postoji i ribočuvar. Karta dnevna je 10 eura. U jezeru žive potočne i kalifornijske pastrve. Poribljava se naravno helikopterom. Nakon kraćeg ribolova i ulovom od par manjih pastrva ložimo vatru. Šator nismo naravno pnijeli jer u 8 mj. kiša ne pada. Savo iskapa najlon i nešto sudja koje je zakopao prij 3 godine. Taj najlon nas je spasio jer je olujna kiša padala do 3 u jutro a nas 6 kao najbolji prijatelji jedan uz drugog brojali smo kapi. Ali kad se nobo razvedrilo zvijezde su nam bile nadohvat ruke a neopisiva euforija ispunjavala nam je avanturistički duh. Dan poslije, budite se odmorni iako smo kratko spavali, to je valjda radi zraka. Riba bas i nije radila pa smo slabije lovili. Jedan nomad dolazai po vodu i pitam ga dali ima sira. Kakvo pitanje? Na oko 45min hoda od jezera na 1800m pastir ima porodicu, mali kkuću u zemlji a sira na izvoz. Sir u ovčjoj koži. Može taj sir sa kožom(25 kg od oka). Čovjek se ponudio da prebace sir do auta konjem al ja to mogu nosit. Sir sanjam i dan danas po noći jel sam ga nosio po kozjem putu 3,5 sata. Kada sam stigao do auta parilo se iz mene iako je temparatura bila niža od 10 c. Napokon do kampa na ručak i dug put kućama. Pozdrav domaćinu Savi i sve najbolje.

Day after rain is the best for asp. River Sava is slightly coming up and the fish is crazy. The deal was fast and the start was quick. With small problems to go over smaller stream we came to the best place. The boys cared me over. There we saw tree fishermen. After interdiction we started to spin. Asp in full action was jumping on the water surface. They were hungry and strong like never before. We caught eight of them in one our fishing. Every thing that is god is not long enough as this fishing trip.

Kišnog ponedjeljka krenuo sam na godišnji odmor. Ribolov prvog dana bio je odlican iznad mojih ocekivanja. Ribe su podivljale i postale neoprezne po laganoj kiši. Prvi dan sam lovio na Kupici voda je bila lagano našpanana , počeo sam loviti od kuće pa sam se lagano spuštao prema dolje. Vec pri prvim zabacajima dobivam par lipljana prosjecne dužine. Spuštajuci se prema dolje dolazim do škole , lagano gazim u vodu , stavljam odgovarajucu nimfu na udicu. Poslije par zabacaja dobivam klena od 2,5 kg , vadim ga van i vidim da sam ga zakacio za peraju naravno puštam ga. Na istom mjestu dobivam 3 pastrve i 1 lipljana. Od tog mjesta krenuo sam uzvodno i lagano cešljam po vodi , to cešljanje se isplatilo svako malo dobivam ribu. Naravno došla je vecer ,riba je postala aktivna na površini , uzimam odgovarajucu muhu i redovito dobivam ribe tako je prošao prvi dan. Drugi dan sam zapoceo ribolov u 7 ujutro. Lagano se spuštam prema visecem mostu , cešljam , tu i tamo dobivam ribe. Spustim se malo ispod mosta , bacam prema drugoj obali , udarac, kontra , dobivam lipljana od 40 cm. Spustim se koji metar i dalje bacam prema drugoj obali, udarac , kontra, imam ogromnu ribu na udi